Crni vrh, PD Malačka
Grad i ugostitelji su još spavali dok smo čekali skoro 3 sata zamjenski bus jer se naš pokvario i nije bio u stanju doći na odredište. Zamjenski bus koji su nam poslali bio je djelomično pokrpan, a ispušni plinovi smrdjeli su u unutrašnjosti busa. Drugi dan na ulasku u trajekt ispao mu je auspuh pa je povratak bio još zanimljiviji jer su se ispušni plinovi vraćali kroz ventilaciju u bus takvom silinom da su na uzbrdicama oči pekle. Vozač je s vremena na vrijeme popravljao bus i sve je podsjećalo na scene iz filma „Tko to tamo peva“. Kada sam vidjela da neke dijelove lijepi izolir trakom prekipjelo mi je pa sam fotkala registarske tablice i podatke prijevoznika. Odgovor na pitanje kako je to čudo od busa prošlo tehnički pregled spada u male tajne velikih majstora koji uživaju sve blagodati rođačko plemenske države bez ikakve odgovornosti. Šofer je kum od vlasnika autoprijevozničke tvrtke i njemu je cijela situacija bila zabavna i smiješna, a mi planinari smo prihvatili igru. Vrijeme je bilo oblačno i prohladno kada smo se popeli na Crni vrh.
Nakon kratke pauze koju je šofer iskoristio za popravljanje busa uspjeli smo se dovesti do planinarskog doma Malačka. Dom je lijep i čist s velikom terasom i predivnim pogledom na Kaštelanski zaljev, Split i otočiće. Domaćin nas je dočekao s toplim gulašom, a naš dragi planinar pobrinuo se da uz gitaru, pjesmu i njemu svojstvene doskočice brže zaboravimo putne drame.
Šolta
Drugi dan smo uspjeli doći do Splita i ukrcati se na trajekt za Šoltu. Samo sat vremena vožnje trajektom iz Splita jasan je znak da ovaj otočić ljeti vrvi od ljudi. Popeli smo se na vrh otoka Vela straža koji ima nekih 200 m a do njega vodi križni put.
Na otoku se nalazi puno neobrađenih polja, napuštenih vinograda, maslinika. Najeli smo se zrelog, slatkog EKO grožđa koje nam je dalo dovoljno energije da svladamo napornih 200 m nadmorske visine. Na otoku se mogu pronaći obiteljska gospodarstava koja rade domaće ulje, med i vino. Veću pauzu napravili smo u malom idiličnom mjestu Maslinica. Mjesto karakteriziraju skrivene šljunčane plaže, lijepe borove šume, kristalno čisto more, a pred samom uvalom puca predivan pogled na arhipelag od 7 otočića.
Samo mjesto krase slikovite kamene kuće i 300 godina star dvorac koji je podigla plemićka obitelj Marchi. Iako je bio početak 10 mjeseca more je bilo još dovoljno toplo za kupanje a vrijeme idealno za izležavanje na suncu. Zbog slabe otočne povezanosti nakon kupanja krenuli smo nazad trajektom u Split i ukrcali se u trajekt za Brač.
Vidova gora
Treći dan smo krenuli u avanturu od 2 h uspona iz Bola do najviše otočne planine Jadrana. Vrh je dobio ime po crkvici sv. Vida koja je u 14 st. bila na vrhu brda, a danas je samo ruševina. Uspon do vrha započinje pokraj vinorodne zelene ravnice po lijepo uređenoj i markiranoj stazi koja podsjeća na Premužićku.
Cijelim putem pratio nas je miris biljke erika koja je bila u punom cvatu u raznim bojama od bijele, roze, do ljubičaste. Jedan od najljepših vidikovaca ima oblik izduženog krševitog grebena sa stijenama koje se ruše u more prema Bolu i velike krške nenaseljene visoravni pokrivene travom i makijom. Na vrhu Sveti Vid nalazi se visoki križ od bijelog bračkog kamena i ugostiteljski objekt koji je zatvoren. S vrha se lijepo vidi otok Hvar i šljunčani Zlatni rat koji se poput šiljka usijeca u morsko plavetnilo.
Zlatni rat
Imali smo neuobičajeni planinarski smještaj u hotelu Elaphus udaljen svega nekoliko metara od plaže Zlatni rat. Hotel s 4 zvjezdice, bazenom, lijepa soba i terasa s pogledom na more. Cimerica kao i hrana u hotelu čisti zgoditak. Samosvjesna, neovisna profesorica koja ne davi s cjelodnevnim zajedničkim druženjem i pričama od stoljeća sedmog. Volim biti iskrena prema ljudima pa ako mi se ne ide na plažu i kupanje nego želim jednostavno ostati sama i popiti pivo da to ispoštuju bez nekog durenja i zamjeranja. Nakon što sam u miru popila crnog Tomu uživajući na terasi okupanoj suncem uputila sam se u potragu za cimericom i komercijalnim čudom od plaže. Cimerica se već okupala u moru i osunčala dok sam se pojavila na plaži, a zajedno sa mnom i vjetar koji je počeo okretati na buru.
Bila sam uvjerena da je poznata plaža na Bolu nazvana Zlatni rat pješčana i da ju je oblikovala priroda. Najljepša definicija marketinga – Bajka u koju želimo vjerovati. Rajska plaža je šljunčana, a nastala je djelovanjem iskrcavanja poveće količine finog zlatnog šljunka oko podmorskog grebena. Umjetno napravljen rat vjetrovi zimi izravnavaju i pomiču. U neobičnoj igri vjetra, valova i morskih struja vršak se stalno mijenja, gubi i vraća u svoju prvobitnu formu jezičca koji se pruža u more. Na rajskoj plaži bilo je dosta ljudi s obzirom na to da je bio početak 10 mjeseca. Ljeti je ovdje košnica od ljudi i meni potpuno neinteresantno mjesto za odmor u špici sezone.
Bol
Nalazi se ispod Vidove gore dok ga samo nekoliko minuta pješice dijeli do plaže Zlatni rat. Nekadašnje ribarsko naselje danas je poznato turističko mjesto s lijepim pješčanim i šljunčanim plažama.
Bogata kulturno-povijesna baština od nekoliko crkvi, Dominikanski samostan, renesansna barokna palača. Do mjesta vodi predivna šetnica napravljena od poznatog bračkog kamena okružena mirisnim borovima. Cijelim putem uz šetnicu postavljene su kamene skulpture koje su umjetnici izradili od bračkog kamena. Duh idiličnog mjesta ubijaju obnovljene kamene kuće, mnoštvo malih restorana, klubova i kafića uz obalu. Količina ležaljki na šljunčanim plažama i ugostiteljski sadržaji upućuju na masovni turizam u ljetnim mjesecima.
Supetar
Najveće naselje na otoku Braču, trajektna luka i jedini grad na otoku. Bogata kulturno-povijesna baština s upečatljivom crkvom Marijina Navještenja s lijepim zvonikom i crkvenim muzejem. Uživali smo u šetnji kamenom popločanim uličicama i romantičnim pjacetama grada, sunčanoj terasi kafića i odabiru lijepih i kreativnih suvenira izrađenih od bračkog kamena.
Pustinja Blaca
U početku je bila kamenjem pregrađena pećina koja je služila kao sklonište poljičkih pustinjaka koji su bježali od osmanskih osvajanja. Kasnije su pustinjaci dozidavali uz hrid prizemnice raznih oblika i namjena, a kasnije su izgradili crkvu i samostan koji se lijepo uklopio s okolinom i bojom stijena.
Do ovog izoliranog područja vodi lijepa markirana staza nekih 30 minuta hoda. Danas je ovdje smješten muzej u kojem je izložen stari namještaj koji se može razgledavati po sobama, klavir, zbirka starinskog oružja i satova, razne astronomske sprave, bogata knjižnica. Blaćanski pustinjaci imali su težake koji su se bavili poljoprivredom pa su proizvodili vino, med i druge kulture. Svećenici su se bavili astronomijom, a kasnije su razvili trgovinu pa su u svom vlasništvu imali i tri trgovačka jedrenjaka. Njihovi brodovi korišteni su i u borbi s britanskom mornaricom u splitskoj luci. Od skromnog života pustinjaka u ovom izoliranom području u kojem su se mogli u miru posvetiti molitvi i duhovnom životu ostala je samo komercijalizacija i ulaznica od 40 kn. Svećenstvo se oduvijek dobro razumjelo u trgovinu pa su se brzo snašlo i u turističkim vodama. Prvi put sam bila u muzeju prije nekih 12 godina i tada su planinare dočekali bez prethodne najave i imali smo degustaciju nekoliko vrsta travarica od raznih biljaka koju su radili svećenici. Sada je njihov glavni moto „Plati pa se klati“.
Život poslije četrdesete 